Ako je u nekoj prostoriji u domu bitan minimalizam, onda to mora biti dječja soba. Pritom ne mislim na stil uređenja, posve je nebitno da li preferirate princeza rozi stil, čudesna šuma šareni ili skandinavski crno bijeli. Bitan je sadržaj!
Odrastanje današnje djece se bitno razlikuje od odrastanje moje generacije u 80im i 90im. Mi smo ipak odrastali u nekom mirnijem i neopterećenom svijetu. Danas realno djeca odrastaju u jednom metežu i kaosu. Djelomično je krivo okruženje koje ne možemo promijeniti, ali djelomično i mi sami. Tu dakako ima prostora za napredak.
Kako djeca uče? Kroz igru. Najviše uče iz kreativne igre. Maknite im sve nepotrebno iz fokusa i gledajte što će se dogoditi. Najbolji je primjer izlet u prirodu, po mogućnosti zaboravite loptu. Neka sami izmisle igre i nađu rekvizite. Nekako mi se čini da smo mi sami od sebe napravili cirkuske klaune a sve sa svrhom da djeci ne bude dosadno, a upravo je ta dosada ključna i iz nje proizlaze najbolje ideje.
Preselimo se sad u dječju sobu. Nakrcani ormari, ladice ispod kreveta, police, sve vrvi šarenilom igračaka a da bi došli do prozora morate pregaziti 30kg igračaka. Jednako tako ih gaze i vaša djeca iako su kumili i molili da im kupite tu baš najbitniju četrdeset i sedmu barbiku. Koliko često ste gledali tantrume svoje ili tuđe djece u trgovini igračkama? Plače i urla i na kraju dobije igračku da bi se smirilo i prestalo raditi scenu. Totalno krivo!
Pokušajte primjeniti pristup. Ja svojoj djeci kupujem jako malo igračaka, dobiju za Božić i rođendan nešto konkretno, eventualno neku stinicu na mjesečnoj bazi. Na knjigama i slikovnicama jedino ne štedim. To bi bilo ok da me iz balansa minimalizma ne izbace djedovi i bake, ujo, stric i rođendani…svako toliko kad napune ikeinu ladicu za igračke do vrha, napravim čistku i podijelim i pobacam dobar dio viška. Niti ne primjete. Ono što ja primjetim je da što manje igračaka imaju, to su mirniji, kreativniji i sposobniji sami pospremiti nered. Ne biste vjerovali koliko pozitivno uredan prostor djeluje na nas , za razliku od zakrčenog.
Ono što nikome ne bih preporučila je tv u dječjoj sobi. Niti u spavaćoj. Dovoljno vremena svi provodimo pred ekranima, nema potrebe i u sobama biti izloženi televiziji. U stanu od 170 kvadrata imam jedan jedini televizor i to vrlo često ugašen, radije upalimo glazbu.
Što su djeca manja to im se teže fokusirati, i onda sa ogromnom količinom igračaka koje im oduzimaju pažnju nećete puno postići. Montessori ima odličan koncept uređenja dječje sobe, naime svakih 10ak dana djetetu treba dati određenu količinu smisleno odabranih igračaka. Ostale spremite. Slikovnice, kocke, par autića, plišani medvjed, nešto od drvenih didaktičkih za najmlađi uzrast. Više im ne treba! Kad im dosadi, izvadite novi set i tako u krug.
Ovisno o uzrastu, dodajte pribor za crtanje, slagalice, društvene igre, instrumente… Imat ćete puno manje posla oko nereda, a dječjem razvoju ćete napraviti veliku uslugu. A o novčaniku da i ne govorim. Radije novac potrošite na zajednička putovanja i izlete kojih će se djeca uvijek sjećati. Vratite ih prirodi, neka osjete blato, igraju se s lišćem i granjem, kamenčićima…za njihovu senzoriku to je najbolje što možete učiniti. Investirajte u gumene čizmice i hrabro u lokve. Sigurno neće jednog dana pričati svojoj djeci kako je super bilo u igraonici u shopping centru.
Minimalizam u dječjoj sobi je odlična baza i da dijete nauči cijeniti igračke, da nauči pospremati i da postane kreativno s minimalnom količinom stvari. Zapravo želimo im omogućiti da ne ponove greške naše generacije i zaglave kao žrtve marketinških trikova ovisne o kupovini. Kupujte im znanje i iskustvo, tu sigurno nećete pogriješiti. Na koncu, oni uče iz našeg primjera, tako da krenite od sebe, hrabro!
Iva
minimalizam. život. prostor. 