Ono što su djeci igračke, to je odraslima, a pogotovo ženama, odjeća. Uobičajeno je čak i iz dosade skočiti do shopping centra i vratiti se kući s vrećicom stvari koja vam vrlo vjerojatno ne treba. Imam dojam da je sve počelo onda kada nam je sve postalo dostupno. Dolaskom poznatijih brandova, otvaranjem webshopova kao da smo smetnuli s uma ono najbitnije pitanje na koje treba odgovoriti kad nešto kupujemo:
Treba li mi ovo zaista?
Već nekoliko godina proučavam minimalistički pristup odabiru garderobe. Malo dobrih međusobno kompatibilnih komada umjesto hrpe nekvalitetnih krpica. Muškom rodu, u velikoj većini, bliži je taj pristup, dok su žene malo pomalo postale žrtve mode, marketinga i međusobnog natjecanja tko će, kako i kada što obući. Zašto većina žena pada na walk in ormare sa 200 pari cipela? Ako nekoga kupovina veseli, zašto je tako nemoguće zadovoljiti se s nekoliko novih komada, već je nužno za koji dan opet ovisnički kopati po internetu tražeći sljedeću destinaciju za kupovinu?
Prvi korak je naravno izbaciti sve iz ormara, ostaviti samo ono što zaista volite i još važnije, ono što zaista i nosite. Nema smisla čuvati komade koji vam ne odgovaraju već godinama. U tom procesu mi se dogodilo da sam na stranu stavila stvari koje nisam nikada obukla. I učinilo mi se da je dobra škola baciti/pokloniti nešto za što sam dala novac i nikada nisam nosila. Dakle, bacila/poklonila sam novac koji sam mogla pametnije potrošiti. Ne nužno na odjeću. Pogotovo ne na odjeću.
U reduciranoj varijanti ormara, a izbacila sam otprilike više od polovice, ostavila sam samo najdraže komade. Uglavnom su to malo posebniji komadi hrvatskih dizajnera i basic odjeća streetstyle brandova u osnovnim bojama. Nije mi dao vrag mira , i otišla sam na svoj online account kreditne kartice samo baciti pogled koje sam to cifre trošila na odjeću prošle godine. Nije mi se svidio rezultat. Umjesto da sam si priuštila par dobrih komada, pala sam i na nesretnom black fridayu i na drugom krugu Božićnih sniženja. Nisam kupila puno, dapače, ali isto me to nije usrećilo. Mislim da do danas te komade nisam niti nosila. To je bila prekretnica. Mogla sam kupiti tih par komada koje čeznutljivo gledam na internetu, da nisam kupila pozamašnu količinu tako solidnih komada osrednje kvalitete. Nikad više!
U razgovoru s prijateljicom istomišljenicom, rekla mi je da je napisala popis stvari koje želi imati u ormaru. Spominjala sam već project333. 33 komada odjeće za 3 mjeseca. S obzirom na klimatske promjene, čini mi se da smo bliži 33 komada za 6 mjeseci. Uglavnom, ni ona ni ja nismo uspjele popuniti taj popis od 33 komada, a brojeći stvari u ormaru shvatila sam da ih imam desetak više.
Plan za ovu godinu je reducirati maksimalno ormar i prvi shopping planiram obaviti tek na ljetnim sniženjima. Ovaj put će to biti stvari s popisa, kvalitetnije i skuplje. Svako toliko dodatno maknem iz ormara nešto, i zaista prodiše i ormar i ja skupa s njim. Ako nisam sigurna da li se nekog komada želim riješiti, prisilim ga se obući sljedeći dan. Najčešće i on bude otpisan.
Zabluda je da su minimalisti škrti, oni su zapravo spremni i više platiti za kvalitetan komad odjeće ali će ga sukladno tome i nositi dugo, sve dok ne bude potreba zamijeniti ga, možda čak istim komadom samo novijim. Čitala sam o jednoj ženi koja je napravila eksperiment, pa je 6 mjeseci nosila identičnu odjeću na posao ( par istih komada je kupila kako bi ih stigla oprati), bluzu, hlače i sako. Ubrzo se navikla, i shvatila da si je poprilično olakšala život. Meni je to malo preekstremno, ali tko ima volje, neka proba.
U nekom momentu je postalo jako bitno što je netko obukao, i da li je možda istu odjeću obukao dvaput. Da je to zaista problem, odjeću bi trebalo proizvoditi da bude jednokratna. Prekrcani ormari iz kojih niste u stanju izvući ništa pametno zapravo samo generiraju stres. Poanta minimalizma je zapravo stvoriti si prostor u kojem nema stresa. Čak i kad otvorite lijepo dizajniran minimalistički ormar, ne samo izvana. Probajte drugačiji pristup, možda ponovno počnete uživati u odjeći ali i drugačijem stanju na bankovnom računu. Za početak vas izazivam da prebrojite što sve imate u ormaru a da kad vam je dosadno više ne idete u shopping centar nego u prirodu.
Iva
minimalizam. život. prostor. 