Ljudi stanove kupuju prema vlastitim mogućnostima, tu su želje ipak u drugom planu. Ne poznajem gotovo nikoga tko ne bi želio da mu je stan barem malo veći, za jednu sobu, za balkon, za 10 kvadrata…
Što kada novi i veći stan jednostavno nije realna opcija? Može li se onda ipak nešto napraviti sa postojećom nekretninom? U velikoj većini slučajeva, može se. U svom poslu sam se susrela sa puno takvih zadataka, gdje je trebalo raznim trikovima u malom stanu omogućiti privid veće kvadrature. Igrom slučaja, radila sam za dvije sestre, svaka je kupila stan koji je bio – malen, ili manji no što su one željele.
Stan 1
Stan je garsonijera koja ima 36 kvadrata zatvorenog prostora (od čega 6 ulazni prostor). Zapravo na prvu se čini da ima dosta mana, iedna fasada je obla, s druge strane su neki čudni kutevi, najbolji južni dio dnevnog boravka uopće nema prozor… Ponekad baš te mane i ograničenja generiraju dobra inovativna rješenja.
Njihova želja je bila da se dobije mala odvojena spavaća soba, ali da opet ostatak tlocrta ne pati, te mali radni kutak.
Uobičajena spavaća soba ovdje nije dolazila u obzir, jer klasičan pravokutni oblik nisam imala gdje smjestiti ako sam željela sačuvati malo prostora za blagovaonski stol. Stoga sam izvela mali manevar, uvukla se sa spavaćom sobom na mjestu ulaza, da oslobodim prostor za stol, a opet soba je ostala funkcionalna. Oko kreveta se većim dijelom može prolaziti, nedostatak jednog noćnog ormarića je nešto što ovakvi substandardni prostori trpe. Za odlaganje je predviđena niša za ormar i zatvoreni ormarići/police iznad kreveta.
Ulazni prostor je bio nepotrebno prevelik i još k tome idealno osvijetljen, pa se pokazao kao idealnim mjestom za radni kutak. Kutna niša je popunjena dodatno policama za odlaganje.
Stan 2
Stan druge sestre je bio staromodno isprojektiran, s jednom spavaćom sobom, odvojenim dnevnim boravkom, malom kuhinjom…. Želja investitora koji su išli u kompletnu adaptaciju starog stana je bila da se napravi otvoreni tlocrt i da se nađe mjesta za još jednu malu sobu. U 57 pametno posloženih kvadrata zatvorenog prostora to ne bi trebao biti problem.
Od postojećeg dnevnog boravka sam napravila spavaću sobu i odvojenu gaarderobu koja bi trebala zadovoljiti velik dio potreba za odlaganjem u stanu. Kuhinju sam prebacila u prostor bivše blagovaonice i povezala je s dnevnim boravkom. Prostorom dominira kuhinjski otok na kojeg se nastavlja blagovaonski stol. U kuhinji je predviđena i ugradbena perilica za rublje, budući da u kupaonicu nije stala (postojeća kupaonica nije imala umivaonik).
Preprojektiranjem se dobio moderan prostor, gdje je najveći naglasak stavljen na dnevno zajedničko korištenje svih stanara. Mala soba zadovoljava minimume i poslužit će svrsi. Općenito je pametnije napraviti veći dnevni prostor, a na sobama uštediti na kvadratima.
Kad su u pitanju ovako mali prostori, uvijek je pametno zatražiti pomoć arhitekta da se vidi koje je najbolje moguće rješenje. Izbjegnu se nepotrebne greške, a može se na koncu dobiti zaista kvalitetno i funkcionalno rješenje. Za ovakve stanove, gdje se na malo kvadrata dobila prostorija više, ne volim reći da su od jednosobnog postali dvosobni. Budući da me moja struka učila nekim standardima kako soba treba izgledati, ponekad se i dvoumim da li ima smisla u malo prostora trpati puno funkcija i stanara. No, na koncu, nije li i to minimalizam? Zaključimo onda da se dobio prostor više.
Iva
minimalizam. život. prostor. 