Ne volim baš previše koristiti strane izraze i kad se odlučila pisati blog, u startu sam znala da želim hrvatski naziv. Međutim, ima jedan izraz u engleskom jeziku koji baš nosi neku određenu težinu idealnu za čitav ovaj minimalistički kontekst.
DOWNSIZE
U doslovnom prijevodu bi to bilo smanjiti, reducirati. Realno, danas smo u poziciji kad bi bilo pametno reducirati na svim aspektima življenja. Reducirati potrošačke apetite, reducirati nerealne želje, reducirati potrebu za instant uspjehom, reducirati netolerantnost….slobodno nastavite niz.
Naše podneblje je specifično kad su u pitanju nekretnine. Mislim da nigdje u svijetu nema toliko vlasnika nekretnina po broju stanovnika kao kod nas, što apsolutno ne prati naš standard. Ne želim ulaziti u problematiku nesređenog podstanarstva, vani je podstanarstvo najnormalnija stvar uređena zakonom.
Nije li apsurdno kako npr u centru velikih gradova ima ljudi u poodmakloj dobi koji žive u ogromnim stanovima a ne mogu si priuštiti najosnovnije? Gledala sam jednom reportažu na tu temu kako je gospođa izjavila da je ona rođena u centru grada i cijeli život je tamo i da se ne može zamisliti nigdje drugdje, što je zaista ok, ali zašto onda ne proda taj veliki stan, kupi manji i od razlike živi životom dostojnim čovjeka? Dakle, zašto ne smanji svoj životni prostor, automatski smanji troškove života? Kao da su Hrvati jako teški odlučiti se na konkretne životne promjene. Normalno je zaposliti se u 20im i u istoj firmi dočekati mirovinu (ovo je dolaskom kapitalizma reducirano). Pustiti korijenje i ne micati se.
Vani je situacija puno dinamičnija. Tržište je veće i sklonije promjenama i nije nikakav problem prodati svu imovinu, preseliti se 1000km dalje i cijeli život posložiti nanovo. Smatram da su takve životne situacije, iako na prvu stresne, odlične za reducirati puno toga i ne treba ih se tako strašno bojati.
Selidbe su idealne za riješiti se viška stvari, za zadržati najiskrenija prijateljstva, za preispitati vlastite potrebe i mogućnosti i novonastalu situaciju prilagoditi upravo tome.
Veličina životnog prostora je nešto što je većini ljudi danas problem, svi žele veće stanove, investiraju u kuće koje su danas postale luksuz. Kad mi dođu investitori koji žele sagraditi kuću, u velikoj većini slučajeva niti približno ne znaju koliko će ih ta priča zapravo koštati. Ima li smisla cijeli život živjeti na rezervi i sve uložiti u životni prostor? Ili reducirati svoje želje, pristati na manje i – naprosto lagodnije živjeti.
Ne mislim da je idealna situacija imati troje djece u istoj sobi, a s druge strane , zaista mislim da ih takvo okruženje neće za baš ništa uskratiti u životu. Možda će više biti vani? S obzirom na današnje izrazito sjedilačke navike , to je možda čak i poželjna situacija. Prije 30ak godina je sasvim normalno bilo dijeliti sobu sa braćom, moderno doba nam je donijelo separaciju. Ionako premalo komuniciramo i družimo se, ovisni o ekranima svih vrsta, nadajmo se da bar ovi kojih je više u sobi međusobno komuniciraju više.
Moja djeca imaju svatko svoju sobu, ali primjećujem da se češće druže u istoj, i često žele spavati skupa u jednoj sobi. Dakle, u teoriji, ne bi niti patili da su skupa. Stalno se bojimo da im nešto uskraćujemo, kao da je to nešto loše? Naučiti da nije sve uvijek dostupno i nije neka loša lekcija za budućnost. Japancima smo vjerojatno smiješni.
O reduciranju potrošačkih navika sam već pisala pa se neću ponavljati, ali čini mi se da dosta problematike vuče korijenje baš iz toga. Kupujmo pametno, reducirajmo na koncu konca i smeće. Tkogod kući reciklira otpad zna koliku količinu smeće jedna obitelj stvori na dnevnoj ili tjednoj bazi. Na lokalnoj tržnici prodavačice već znaju da sam ja ona naporna koja nosi svoje platnene vrećice i odbija plastične. Igračke birajte od prirodnih materijala, ima puno domaćih proizvođača sa prekrasno osmišljenim igračkama, kinesku plastiku ostavite u dućanu, ionako ćete je vrlo brzo – reciklirati.
Ono što je možda najvažnije a uvijek ostane neopisano je naše mentalno stanje kao posljedica reduciranja. Imati više vremena za sebe, istraživati, biti naprosto sretniji s onim što imaš a ne konstantno juriti za nekim nedosežnim ciljevima. Reduciranjem si zapravo osiguravate mir. Stati na loptu, biti zadovoljan onim što imaš, otvaraju se mogućnosti za osobni rast, ne samo materijalni.
Krenite korak po korak i vidite koliko nepotrebnih slojeva možete skinuti sa svog života. Nakupili ste ih sasvim dovoljno.
Iva
minimalizam. život. prostor. 