Vjerujem da se većina nas našla u začaranom krugu kupovanja odjeće i pretjerivanju u količini. Niti ja nisam bila iznimka, znala sam se u nekim momentima zaboraviti i kupiti nešto ne zato što mi treba već zato što je povoljno/ moglo bi mi trebati / imam loš dan pa da se razveselim/sniženje je….
Prvi put kada sam osvijestila koliko novca trošim na odjeću je bila moja selidba u novi stan. Racionalno sam pobacala i poklonila sve što mi nije trebalo, i ormar mi je izgledao poluprazno i uredno. Nekoga bi možda ulovio napadaj panike i strah da je to premalo, ali mene je taj osjećaj oduševio i zaista mi se činilo da smo i ormar i ja prodisali. Da napomenem, pored ogromnog dvoetažnog stana, sebi sam predvidjela ormar dubine 60, širine 150 i visine 270cm. Tu mi stoji sve, i ljetno i zimsko, i donje rublje, baš sve. I ne da mi fali mjesta, imam ga i previše. Walk in garderobe mi nikad nisu bile prioritet.
Kroz godinu, dvije, tri, ponovno se nagomilalo stvari, i trebao mi je ponovno dobar rez i nekoliko velikih vreća je ponovno napustilo stan, Zadnji takav sam napravila ove zime, ostavila sam 30 komada za ljeto i 30 komada za zimu. Tu ne brojim odjeću za vježbanje i za po kući, ali niti toga nemam previše. Ne samo da sam reducirala ormar, već sam odlučila da šest mjeseci neću ništa kupiti ništa od odjeće. Evo, skoro tri mjeseca sam izdržala bez prijestupa i moram priznati da mi shopping ne fali nit najmanje. Ono interesantno što mi se dogodilo, je da sam i u ovih par mjeseci neke stvari izdvojila iz ormara i smanjila broj i to zato što sam primjetila da mi ipak ta majica ne treba ili se od korištenja već izlizala. I to me veselilo!
Nešto što mi je bilo nezamislivo prije desetak godina , sad mi je najnormalnija stvar na svijetu. Sjećam se da mi je nekada bila navika kupiti istu majicu u 3 boje, a nosila bih najčešće samo jednu. Općenito, od silne količine odjeće, uvijek sam imala par omiljenih komada koje sam stalno nosila, i opet je 80% ormara bilo prekrcano nepotrebnim.
Ovaj put sam okrenula priču i napravila sam popis. Bolje rečeno, pokušala sam napisati popis od trideset komada odjeće po sezoni. Muči me što ga ne mogu dovršiti, napisala sam ono što mislim da mi je potrebno i ostalo mi je 10 mjesta nepopunjeno. Kao kad idete po špeceraj, napišete popis i držite ga se, zaista ne vidim zašto ne bi funkcioniralo i kod kupovine odjeće i obuće. Osobno, meni je ovakav način racionalizacije i troškova i količine odjeće jako olakšao život. Vrlo jasno znam što imam u ormaru, ne može mi se dogoditi da nađem nešto što sam kupila prije dvije godina, stavila iza u ormar i potpuno na to zaboravila. Druga stvar je što zaista imam omiljene komade odjeće ( uglavnom su to neki nerazvikani i vrlo često domaći brandovi) dok kod prepunog ormara me većina stvari nije baš veselila,a li eto bila je tu pa da je iskoristim. Sad puno lakše odlučim kupiti neki skuplji komad jer realno trošim puno manje pa si to mogu i priuštiti.
Nekada sam kupovala za svaku priliku, za nečije vjenčanje, za posebne prigode, dok sada uvijek iskoristim neke unikatne komade koje iskombiniram na drugi način i promijenim nakit. Nemam dojam da se za išta zakidam, već si pišem dodatne bodove za pobjedu nad konzumerizmom.
Isti princip primjenjujem i kod dječje odjeće, kupujem samo ono što im je zaista potrebno. Često mi koncepciju poremete bake koje stalno nešto kupuju, ali dobro, djeca češće i unište odjeću da se i to izbalansira.
Kod svake kupovine se zapitam da li možda imam nešto slično, da li ću s ovim novim komadom zamijeniti neki postojeći? Ne može mi se više dogoditi da imam 5 sličnih crnih torbi iste veličine. I shvatila sam da ne podnosim shopping centre, uglavnom kupujem online. Dosta domaćih dizajnera kod kojih kupujem ima opciju da pošaljem svoje mjere i naprave mi komad odjeće koji mi zaista pristaje.
Nije bitan stil koji preferirate niti boje. Jest da je lakše kad volite klasične i neturalne, puno jednostavnije ćete iskombinirati, ali vjerujem da i oni koji vole boje i uzorke mogu naći načina za funkcioniranje u ovakvoj shemi.
Sljedeću kupnju planiram za lipanj, malo obnoviti ljetnu garderobu, i to mi se uopće ne čini tako daleko koliko mi se činilo za Božić. Jel se još tko usudi potegnuti ovakav rez i stvoriti ormar s malo odjeće ali prave odjeće?
Iva
minimalizam. život. prostor. 