Od početka svijeta čovjek je bio inovator: kako se zagrijati, kako se prehraniti, kako sagraditi… uvijek ga je napredak tjerao naprijed i zapravo današnji oblik života je rezultat težnje naših predaka ka boljem. Možete li zamisliti kako bi nam danas bilo na planetu Zemlji da tamo neki Homo erectus 125.000 godina prije nove ere nije imao motivacije otkriti vatru. Ili kotač? Krenulo je s trupcima, preko kojih se prenosio teret , iz čega se oko 2700 godina prije nove ere razvio kotač, revolucionarni izum koji je promijenio svijet. Na to se nastavljaju razna oruđa i oruđa kojima je svrha bila omogućiti i olakšati preživljavanje,
Današnji čovjek uživa blagodati puno kompliciranijih izuma: medicina, struja, internet, brzi transport, komunikacija… no jesmo li postali inertni? Sve imamo a nismo motivirani stvarati? Čini mi se da je baš u tome problem. Ne kažem da je jednostavno u prebukirane rasporede ugurati vrijeme i za neki hobi koji će nam osvijestiti stvaranje rukama, kreiranje itd, ali ako je motivacija prisutna, naći će se vremena i za ovako nešto.
Samo zato što je odlaskom u shopping centar moguće kupiti džemper, ili klikom miša ga naručiti iz nekog webshhopa, treba li čovječanstvo kompletno odustati od pletenja ili šivanja? Također, izazivam vas da pronađete krojača/icu u mjestu stanovanja da vam skrati hlače ili nešto popravi. Kad ova zadnja garda krojača ode u mirovinu, odjeću koja treba prepravak ćete jednostavno morati baciti u smeće (bar reciklirajte!). Ista stvar je i s postolarima. U mom gradu imaju dvojica.
Kvalitetnih obrtnika je danas sve manje, usluge su im sve skuplje a opet su obrtničke škole nešto nepoželjno. Kao da se djeci rano usadi u glavu da se obrtničku školu treba na ovaj ili onaj način izbjeći. Tolerira se gimnazija, ekonomska, ugostiteljska i trgovačka škola, u obrtničku ni pod razno. Koja greška!
Živim u gradu koji gotovo isključivo živi od turizma, i sve je podređeno turizmu. Do te mjere da je praktički nemoguće biti podstanar cijele godine u istom stanu, pred sezonu se većinu njih izbaci van jer stižu – turisti. Nedavno sam bila s djecom u šetnji gradom, ispred nas su bila tri dječaka od 10ak godina i načula sam njihov razgovor. Jedan od njih je osmislio svoju budućnost: “Treba tu kuću preuredit u dva, tri apartmana, u dvorište bazen i štaš više?!” Nema tu snova i iluzija o tome što bi on htio biti kad odraste, glavno je da si financijski osiguran, ljeti potegneš malo više s poslom i to je to, ostatak godine uživaš. Jako jako tužno i pogrešno. Naravno, poželjna je financijska sigurnost, ali djeci dajte krila, usmjerite ih u stvaranje, pokažite im sve ljepote zanimanja jednog stolara, bravara, autolimara. Čitav život imati sreću svojim rukama stvarati bi morala svima biti nit vodilja, a kad dodate još stavku da su to jako dobro plaćena zanimanja….trebalo bi promijeniti te nakrivo nasađene postavke u našim glavama.
Većina nas je danas zaposlena u uredima, puno sjedenja i gledanja u ekran. Volim svoj posao, kreativan je i dinamičan. Svejedno me uvijek nešto vuče ka dodatnoj kreativnosti i stvaranju. Nije me strah okušati nešto novo, uzeti u ruke novi materijal, alat…isto to pokušavam prenijeti na svoju djecu i san mi je imati pravu malu radionicu punu alata.
Iskreno, jako bi me razveselilo kad bi škola za život značila domaćinstvo (za oba spola, naravno) , ekologiju, permakulturu i tri puta više tehničke kulture nego što je sad ima. Ne želim niti pomisliti kakva je budućnost čovječanstva ako nas pogodi neki asteroid i budemo ovisili o “millenialsima”. Oni će pokušati s već deformiranim prstima na društvenim mrežama riješiti problem.
Osnovni problem je nemotiviranost i nestrpljivost, sve mora biti odmah i sada, a ako je netko već to prije tebe obavio, tim bolje. NIje poanta ići prečacima, nekad je baš taj postepeni napredak ono što nas gradi.
Treba shvatiti i cijelu piramidu zanimanja. Zamislimo da zaista novac nije problem i da si možete priuštiti skupi automobil i kuću iz snova. Opet vam treba netko tko će tu kuću sagraditi, netko tko će napraviti modernu metalnu ogradu i netko tko će popraviti vaš skupi automobil kad krivo procijenite udaljenost do one iste metalne ograde. O proizvodnji hrane da niti ne govorim. Svi oni će jako dobro zaraditi. Često i više od onih sretnika koji su puno više uložili u svoje obrazovanje i fakultete. Kod nas se ta piramida zanimanja ozbiljno nakrivila i ruši se, jednako kao i sustav vrijednosti.
Izradite poklon umjesto da ga kupite, sami popravite nešto, crtajte, slikajte, šivajte, posadite vrt i što je najbitnije, prenesite te vještine na svoju djecu, da ne misle da se danas izrađuju samo aplikacije i da je jedino dobro zanimanje biti youtuber. Tu smo gdje jesmo jer su svi prije nas stvarali. Sad kad nam je u mnogo čemu lakše, iskoristimo to za rast, ne za lijenost.
Iva
minimalizam. život. prostor. 
