Najčešće kad projektiram nekome životni prostor dobijem upute o čistom minimalističkom prostoru, što najviše i sama preferiram. Potezi nenametljivih ormara za odlaganje, prostor neopterećen viškom namještaja i uglavnom bijela boja podcrtana sivim i crnim tonovima, utopljena drvetom. Izvrsno! Međutim, kako onda objasniti da većina ljudi tu asketsku racionalnost vanjskog ne može pretočiti i u ono... Continue Reading →